Nacionalni park Plitvička Jezera (Galerija slika)

Sabor Narodne Republike Hrvatske je 8.04.1949. Zakonom proglasio Plitvička jezera »predjelom naročite prirodne ljepote«, nacionalnim parkom, odredivši da »područje Nacionalnog parka obuhvaća one dijelove kotara Korenica, Otočac, Slunj i Ogulin oko Plitvičkih jezera koji u šumsko uzgojnom i turističkom pogledu sačinjavaju jednu cjelinu. Nacionalni park se prostire na teritoriju od 19.462 ha, od čega na šume otpada 15.715 ha, vode 217 ha i travnjake sa seoskim prostorima 3.530 ha. Privatno je oko 3.000 ha, dok društvenim zemljištem upravlja radna organizacija Nacionalni park Plitvice. Smješten je na nadmorskoj visini od 408 do 1.280 metara. Zbog atraktivnosti fenomena prirode i povoljnog prometno-zemljopisnog položaja, posljednjih godina prihvaća nešto manje od milijun posjetitelja iz zemlje i svijeta. Organizacija Ujedinjenih naroda, u skladu s Konvencijom o zaštiti svjetskog kulturnog i prirodnog nasljeđa, ustanovila je Listu svjetske kulturne prirodne baštine od opće i izuzetne vrijednosti za čovječanstvo. Naša zemlja supotpisnica je spomenute Konvencije. Komitet za zaštitu svjetskih kulturnih i prirodnih dobara unio je 1979. godine, na prijedlog SlV-a, Nacionalni park Plitvička jezera u Listu svjetske baštine. Nacionalni park je, a međuvremenu, primio brojna priznanja za požrtvovani rad na ostvarenju programa »Čovjek i priroda« od kojih je najvrednija, Nagrada AVNOJ-a. Sve je to za Nacionalni park ne samo velika čast već i golema obaveza sadašnje i budućih generacija.

Na prostoru između Male Kapele i Ličke Plješevice, smjestila su se Plitvička jezera u stepeničastom nizu travertinskih pregrada izvorišnog područja rijeke Korane. Podrijetlo sedrenih pregrada objasnio je Ivo Pevalek: »Plitvička jezera su zbog djelovanja sedrotvoraca biodinamički sustav i samo je u progresivnom stanju tog biodinamičkog sustava njihova budućnost«. Na temelju dosadašnjih saznanja, geološku podlogu Plitvičkih jezera čine stijene mezozijske starosti sastavljene od karbonatnih taloga biogenog porijekla, debljih od 4.000 metara. Tektonske sile poremetile su, tokom milijuna godina, prvobitni položaj taloga i stvorile brdovit kraj, na danas trošnim dolomitima i čvrstim vapnencima. Oborinske vode pomoću ugljične kiseline otapaju karbonate i stvaraju krški reljef s vrtačama, ponorima, spiljama i podzemnim tokovima vode. U krškom podzemlju sakupljene vode izbijaju na površinu u vidu krških vrela i manjih izvora, odakle teku potocima, napajajući jezerski sistem vodom obogaćenom otopljenim karbonatima. Riječnu dolinu pregradile su prirodne brane i stvorile niz riječnih jezera, međusobno povezanih slapovima. U tom, inače krškom krajoliku, izdvaja se dio s dubljim i starijim slojevima stijena, koje sadržavaju, uz karbonate, nepropusne gline i lapore. Na tom dijelu reljefa leže prostranija Gornja jezera, dok su Donja jezera duboko usječena u vapnenački kanjon. Stvaranje travertina, koji je vjekovima gradio brave u riječnoj dolini, uslovljeno je klimatskim prilikama, tlom, bogatim i raznovrsnim živim, biljnim i životinjskim svijetom, neporemećenim negativnim Ijudskim utjecajima. Na granici između maritimne i kontinentalne klime, Plitvička jezera imaju relativno toplu jesen, a Ijetnu žegu ublaženu nadmorskim visinama, sa ravno­mjerno raspoređenim oborinama, koje omogućuju potrebnu vlažnost tla.

Kraj svakog imenovanog jezera naći ćete tablu s nazivom jezera, njegovom površinom i dubinom. Slične oznake susrest ćete i o drugim pojavama, kao što su narodni nazivi nekih slapova ili neke značajne karakteristike fenomena prirode. Narod je imenovao 16 jezera koja ćemo ovdje kratko nabrojati, a legende o njima naći ćete u literaturi. Kod toga nemojte zaboraviti priču o Crnoj kraljici koja je narodu ova jezera poklonila, a možda će Vam ostati u sjećanju i neko od 16 imenovanih jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Vir, Veliki i Mali Jovinovac (jezero), Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki burget i Kozjak a sustavu Gornjih jezera, iznad kojih su Plitvički hoteli, dok su Milanovac, Gavanovac, Kaluderovac i Novakovića brod u sustavu Donjih jezera. Gornja jezera napajaju Bijela i Crna rijeka, a na km od ušća u Prošćansko jezero spajaju se u Maticu. U Prošćansko jezero uz jugo­zapadni zaljev Liman utječe i manji potok Sušanj, dok cijelom zapadnom obalom nailaze manja vrelca s kraćim tokovima. Slične pritoke utječu u jezero Kozjak kao što su potok Matijaševac i Jasenovački potok, a istoimene drage, dok potok Silicu u Kozjačkoj drazi možemo smatrati bujicom. Značajna pritoka Kozjaka na istoku je Riječica u duboko usječenoj i bujne šume sakrivenoj i razvedenoj dolini s brojnim sedrenim kaskadama i bistrim dolomitnim izvorima. Na kraju jezerskog sustava nailazimo na potok Plitvicu s pritokom Sartuk koji posjeduju kao i Crna i Bijela rijeka svojstva krških izvora i vodotoka. Napuštajući svoj kanjon preko plitvičke visoravni, ruši se potok Plitvica 78 m visokim slapom u donjojezerski kanjon i spajajući se s vodama Novaković broda u Sastavke, rađa rijeku Koranu. No isto tako, kako smo iznad Prošćanskog jezera utvrdili prisutnost izumrlih jezera, rađaju se nova u Kanjonu Korane, od njezinog četvrtog slapa. Umjesto izumrlog drveća nastupaju zajednice vodenih paprati, preslice, trstike i šaševi, nekadašnja ispasišta potopljena su vodom, a sedrene barijere nastavljaju započetim intenzivnim rastom.

U Parku vas mogu privući i oduševiti predivne prirodne šume, bukve i jele, sa smrekama, javorom, jasenom, borom i njihovim proljetnim cvjetnim sagom, Ijetnom svježinom, jesenskim bojama i zimskom bjelinom snježnog pokrivača ili na toplim padinama uz jezera submediteranski elementi, kao što su crni jasen, crni grab, favor gluhač i ruj koji bogatom paletom jesenjih boja daju cjelokupnom ambijentu specifičnu notu plitvičkog ugođaja. Planinske livade i proplanci otvaraju Vam vidike i razveseljuju Vaš pogled na planine, vode, skrovita sela i zaseoke, a u doba cvatnje opajaju Vas nepreglednim sagom livadnog cvijeća, zujanjem insekata, cvrkutom ptica i lepršanjem šarenih leptira. Ako ste spremni strpljivo sjediti na skrovitom rubu šume, možete dočekati srnu kako plahovito vodi svoje lane, objesnu igru malih lisica, predvečernje šuljanje jazavca ili sa više sreće medvjedicu kako oprezno vodi svoja dva medvjedića, ili nadasve mudrog i plahovitog vuka u potrazi za hranom. Možda će Vas uz vodotok usrećiti vidra, skok pastrve za mušicom ili brzi let vodomara. Šume Nacionalnog parka mogli bismo podijeliti na dolomitni i vapnenački kompleks. Dolomitne zajednice su tercijarne borove, crnograbove, smrekove i bukovo-jelove šume a prisutni su i prelazni oblici. Na području vapnenca je manji broj tipova šuma zastupljen, ali zauzimaju relativno velik prostor. Tu ćemo naći zajednicu smreke s papratima, učešće smreke u bukovim šumama, šikare crnog graba, šibljake ruja, skupine javora gluhača i kamenjare vriska. Uz obale jezera razvijene su hidrofilne zajednice crne johe, vise vrbe i rakite, trstici i šaševi. Životinjski svijet pripada jugozapadno-europskom pojasu, kojeg karakteriziraju relikti iz tercijara, doseljenici sa sjevera i sredozemni predstavnici. Brojni su endemi, naročito u entomofauni. Prisutna je ihtiofauna, ostaci račjih vrsta, vodozemci i gmazovi. Determinirano je 126 vrsta ptica od kojih se oko sedamdeset ovdje stalno gnijezde. Znatan je broj malih i velikih sisavaca. Medvjedi se ovdje brlože, vukovi kote. Oni su, zajedno s ostalim životinjskim svijetom pod posebnom zaštitom.